Straumann na kongresu EuroPerio 8

London, UK – 3. – 6. lipnja, 2015.

Od „univerzalnih“ materijala do upotrebe biomaterijala temeljene na indikacijama – promjena paradigme u konceptima regenerativnog liječenja.

 

Straumann Corporate Forum

Prezentacija br. 1 – Suvremeni koncepti i novi razvoji za poboljšanje ishoda rekonstruktivne parodontne kirurgije – prof. dr. Anton Sculean

Govornik: Prof. dr. Anton Sculean, Švicarska

Biografija

Anton Sculean je profesor i predsjednik Odsjeka za parodontologiju na Sveučilištu u Bernu u Švicarskoj. Kvalificirao se 1990. na Sveučilištu Semmelweis u Budimpešti, Mađarska, a poslijediplomski studij stekao je na sveučilištima u Münsteru u Njemačkoj i Kraljevskom stomatološkom fakultetu u Aarhusu u Danskoj. Habilitirao se na Sveučilištu Saarland, Homburg, Njemačka. Profesor Sculean dobitnik je mnogih nagrada za istraživanje, među ostalima nagrade Anthony Rizzo Parodontne istraživačke grupe Međunarodne udruge za dentalna istraživanja (IADR) i IADR/Straumannove nagrade za regenerativnu parodontnu medicinu. Dobio je počasni doktorat (dr. h.c.) na Sveučilištu Semmelweis u Budimpešti u Mađarskoj i na Sveučilištu Victor Babes u Temišvaru, Rumunjska. Autor je više od 160 publikacija u recenziranim časopisima i član je uredništva više od 10 stomatoloških časopisa. Profesor Sculean je od 2009. do 2010. bio predsjednik Parodontne istraživačke skupine IADR-a, a trenutačno je predsjednik Švicarskog parodontološkog društva. Njegovi trenutačni znanstveni interesi uključuju cijeljenje parodontnih rana, regenerativnu i plastično-estetsku parodontnu terapiju, liječenje upale oko implantata, antibiotske i antiseptičke terapije, laserske tretmane i oralne biofilmove.

Svrha

Napredak stanične i molekularne biologije pridonio je boljem razumijevanju cijeljenja rana različitih tkiva i otkrio veliku složenost uključenih procesa. Općenito, ishod cijeljenja rana može se okarakterizirati ili kao popravak, tj. formiranje ožiljnog tkiva koje se po obliku i/ili funkciji razlikuje od izvornog tkiva, ili kao regeneracija, tj. obnavljanje oblika i funkcije izgubljenih tkiva. Velikim brojem dokaza utvrđeno je da čimbenici rasta i diferencijacije polipeptida, proteini matrice cakline, membrane barijere, određeni koštani transplantati ili različite njihove kombinacije mogu podržati cijeljenje/regeneraciju parodontnih rana stvarajući pogodno okruženje i/ili trenutno potičući stvaranje de novo tkiva. Štoviše, sada je jasno da rekonstruktivni parodontni zahvati mogu biti uspješni samo ako se uzmu u obzir čimbenici povezani s pacijentom i biološki vođeni kirurški pristupi, s ciljem poboljšanja stabilnosti rane.

Ciljevi

 Prezentacija će pružiti pregled biološke pozadine, kirurških razmatranja i kliničkog stabla odluka o upotrebi različitih biomaterijala u rekonstruktivnoj parodontnoj kirurgiji za intrakoštana, furkacijska i recesijska oštećenja. Konačno, predstavit će se buduće perspektive o nadolazećim indikacijama kao što su upotreba derivata matrice cakline za liječenje horizontalnih tipova oštećenja i kombinacija različitih kolagenskih supstrata i derivata matrice cakline kako bi se maksimizirali ishodi cijeljenja u recesijskim oštećenjima.

Prezentacija br. 2 – Postupci augmentacije mekih i tvrdih tkiva biomaterijalima – predvidljivi u svakodnevnoj praksi – Privatdozent dr. Daniel Rothamel

Govornik: Privatdozent dr. Daniel Rothamel, Njemačka

Biografija

Daniel Rothamel diplomirao je na Sveučilištu Heinrich-Heine u Duesseldorfu, Njemačka, i dobio titulu dr. med. dent. s radom „Uspostavljanje nove metode kvantifikacije preosjetljivosti zuba”. Specijalizirao je oralnu kirurgiju, a doktorirao je i na temu „Biokompatibilnost, biorazgradnja i angiogenetski aspekti prirodnih i umreženih kolagenskih membrana”. Od 2002. do 2007. radio je kao znanstveni suradnik na Odsjeku za oralnu kirurgiju (prof. dr. J. Becker) na Sveučilištu Heinrich-Heine u Duesseldorfu, Njemačka. Godine 2005. volontirao je na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju u Sankhuu, Kathmandu, Nepal prije nego što je 2007. otišao u Australiju na postdoktorsku poziciju na Odsjeku za oralnu patologiju i molekularna istraživanja, Westmead Hospital, Sveučilište u Sydneyju, Australija (odobrio DAAD). Godine 2008. Daniel Rothamel vratio se u Njemačku kako bi radio kao znanstveni suradnik na Odsjeku za oralnu i maksilofacijalnu plastičnu kirurgiju (prof. dr. J. Zoeller), Sveučilište u Kölnu, Njemačka i doktorirao na temu „Rekonstrukcija defekta čeljusti upotrebom umjetnih i autogenih koštanih blokova u kombinaciji s faktorima rasta”. Daniel Rothamel najpoznatiji je po svom istraživačkom interesu za regeneraciju kostiju s navođenjem, površine implantata, kolagenske membrane, zamjenske materijale za kosti i faktore rasta.

Svrha

Jedan od najzahtjevnijih zahvata u dentalnoj implantologiji jest predvidljiva i sigurna regeneracija oštećenja kosti i mekih tkiva. Iako se autogena kost još uvijek smatra zlatnim standardom, različiti biomaterijali kao što su koštani nadomjesci i membrane pokazali su predvidljive rezultate u postupcima augmentacije kod alveolarnog procesa. Dok regeneraciju manjih oštećenja unutar konture grebena podržava transmembranska angioselektivnost primijenjenih membrana, prošireni defekti zahtijevaju volumno stabilne koštane nadomjesne materijale i dugotrajne barijere. Prirodni svinjski perikard pokazao je povoljne rezultate na temelju svoje višeslojne strukture kolagena. Štoviše, dostupni koštani nadomjesci značajno se razlikuju u pogledu biokemijskih aspekata, utječući na stabilnost volumena, brzinu formiranja kosti, remodeliranje transplantata i strpljivost pacijenta. Na predvidljivost ishoda regeneracije utječu i kvaliteta mjesta primatelja, osteogenost transplantata i odabrano vrijeme cijeljenja.

Uz biomaterijale za povećanje kosti, uspostavljene su specifične kolagenske matrice za postupke povećanja mekih tkiva, uključujući zadebljanje gingive, vestibuloplastiku i pokrivanje recesije. Za razliku od upotrebe samog mekog tkiva pacijenta, upotreba biomaterijala nije popraćena morbiditetom na mjestu doniranja.

Ciljevi

Ovom će se prezentacijom detaljno opisati pravila odabira različitih kolagenskih matrica i različitih materijala koštanog transplantata koji odgovaraju indikaciji, obliku oštećenja i preduvjetima pacijenta kako bi se postigao najbolji ishod regeneracije. Na temelju kliničkih primjera prikazat će se nove mogućnosti liječenja prevladavajućih kliničkih indikacija, poput očuvanja alveole, koje proizlaze iz dostupnosti novih kolagenskih mekotkivnih transplantata.

Prezentacija br. 3 – Straumann®Osteogain – Novo poglavlje u kliničkoj upotrebi proteina matrice cakline – prof. dr. David L. Cochran

Govornik: Prof. dr. David L. Cochran, SAD

Biografija

David L. Cochran diplomirao je na Sveučilištu Virginia i doktorirao biokemiju na Medicinskom fakultetu u Virginiji (MCV). Usavršavao se u području parodontologije na fakultetu Harvard School of Dental Medicine gdje je stekao i drugi magisterij. Nedavno je dobio počasni doktorat na Sveučilištu u Bernu u Švicarskoj. Dr. Cochran trenutačno je profesor i predstojnik Odsjeka za parodontologiju na Sveučilištu Texas Health Science Center u San Antoniju, Stomatološki fakultet. Prije imenovanja u San Antoniju, dr. Cochran bio je direktor na poslijediplomskom studiju parodontologije u MCV-u. Dr. Cochran član je mnogih profesionalnih stomatoloških organizacija te je diplomat Američkog odbora za parodontologiju. Član je fakulteta American College of Dentistry i International College of Dentistry. Dr. Cochran objavio je brojne znanstvene članke i sažetke o raznim temama iz parodontologije, biokemije i implantologije. Za svoj istraživački rad nagrađivan je na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dr. Cochran je aktivan znanstveni i klinički istraživač koji je dobio sredstva instituta NIH-NIDCR i privatne industrije.

Svrha

Proteini matrice cakline klinički se upotrebljavaju više od 2 desetljeća i dokumentirani su opsežnim kliničkim i pretkliničkim istraživanjima. Unatoč širokom biološkom potencijalu proteina matrice cakline da stimuliraju različite tipove stanica i tkiva u regenerativne obrasce i obrasce formiranja tkiva, potencijal ove klase komponenti do sada je u potpunosti istražen samo za uspješno liječenje parodontnih indikacija. Nedavni napredak u istraživanju proteina matrice cakline kao smjese i kao djelomičnih frakcija smjese, pokazuje da osim što induciraju parodontnu regeneraciju, proteini matrice cakline potiču važne procese za stvaranje, sazrijevanje i regeneraciju kosti, kao što je stimulacija osteoblasta i matičnih stanica te promicanje angiogeneze. Imajući na umu ova svojstva, proteini matrice cakline mogu se sami po sebi klasificirati kao obećavajući kandidati za promicanje rasta i sazrijevanja kostiju kao dio kliničkih postupaka povećanja kosti u parodontologiji i, što je važno, u implantologiji.

Ciljevi

Ova prezentacija predstavlja Straumann®Osteogain kao novo biološko rješenje koje je razvijeno i optimizirano za miješanje s materijalima koštanog transplantata i kolagenskim supstratima kako bi se stimuliralo stvaranje kosti kao dio regenerativnih postupaka povećanja kosti. Predstavlja koncept i obrazloženje proizvoda, njegove komponente i biološka svojstva za stimuliranje različitih fizioloških aktivnosti koje su klinički relevantne za različite postupke povećanja kosti.

Inovativni i predvidljivi koncepti liječenja koji pomažu zadovoljiti zahtjevne potrebe pacijenata.

 

Straumann Corporate Forum II

Prezentacija br. 1 – Uspješna i predvidljiva terapija implantacije pojedinačnog zuba: donesite prave odluke! - Prof. dr. Ronald Jung

Govornik: Prof. dr. Ronald Jung, Švicarska

Biografija

Ronald Jung specijalizirao je oralnu kirurgiju, protetiku i terapiju implantatima. Trenutačno je potpredsjednik Odsjeka za fiksnu i mobilnu protetiku i znanosti o zubnim materijalima na Sveučilištu u Zürichu u Švicarskoj (predsjednik: prof. dr. Ch Hämmerle). Godine 2006. radio je kao gostujući izvanredni profesor na Odsjeku za parodontologiju na Sveučilištu Texas Heath Science Center u San Antoniju, SAD (predsjednik: prof. dr. D. Cochran). Godine 2008. habilitirao je (venia legendi) dentalnu medicinu i imenovan je u zvanje izvanrednog profesora na Sveučilištu u Zürichu. Godine 2011. doktorirao je na Sveučilištu u Amsterdamu, ACTA Dental School, Nizozemska. Godine 2013. radio je kao gostujući izvanredni profesor na Odsjeku za restaurativnu stomatologiju i znanosti o biomaterijalima na fakultetu Harvard School of Dental Medicine u Bostonu, SAD. On je vrsni i međunarodno priznati predavač i istraživač, najpoznatiji po svom radu u području liječenja tvrdog i mekog tkiva i istraživanju novih tehnologija u implantologiji.

Svrha

Svrha ovog predavanja jest pružiti sveobuhvatan pregled važnih koraka potrebnih od početne analize rizika do izvedbe završne rekonstrukcije.

Ciljevi

Kako bi se postiglo optimalno rješenje nakon zamjene zuba implantatom, od velike je važnosti slijed odluka i pravovremeni raspored koraka liječenja.

Uspješna i predvidljiva implantološka terapija započinje lokalnom i sustavnom procjenom rizika. Na temelju procjena rizika potrebne su individualne strategije liječenja za obradu zubnih alveola, vrijeme implantacije, odabir implantata, regeneraciju mekih i tvrdih tkiva kao i za protetske odluke.

Fokus će biti na rješenjima za obradu zubnih alveola i vrijeme postavljanja implantata, za odabir implantata u smislu duljine i promjera te za odabir abutmenata i krunica.

Prezentacija br. 2 – Kako odrediti optimalan broj implantata i strategiju protetskog liječenja pacijenata s potpunim ili djelomičnim nedostatkom zuba – prof. dr. Bjarni Pjetursson

Govornik: Prof. dr. Bjarni Pjetursson, Island

Biografija

Bjarni E. Pjetursson, diplomirao je oralnu kirurgiju na Islandskom sveučilištu 1990. godine. Od 1990. do 2000. radio je kao opći stomatolog u svojoj privatnoj klinici na Islandu. Godine 2000. započeo je poslijediplomski studij iz parodontologije i implantološke stomatologije na Sveučilištu u Bernu, Švicarska. Specijalističku diplomu i magisterij iz parodontologije (EFP i SSP) te doktorat iz stomatologije (dr. med. dent) stekao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bernu, Švicarska. Od 2003. do 2005. završio je poslijediplomski studij iz stomatologije na Sveučilištu u Bernu, Švicarska. Od 2005. godine bio je docent i viši predavač na Odsjeku za parodontologiju i fiksnu protetiku Sveučilišta u Bernu, a danas je predstojnik Katedre za protetiku Odontološkog fakulteta Sveučilišta na Islandu. Dr. Pjetursson je član ITI-ja i član uredničkog odbora Clinical Oral Implants Research.

Svrha

Ovo će se predavanje fokusirati na sljedeće teme:

  •  Različiti pristupi liječenju za odabir optimalnog broja implantata.
  • Kako odabrati najbolju duljinu i promjer implantata za danu indikaciju.
  • Kako se odlučiti za određene planove liječenja koji pomažu u poboljšanju vremena liječenja, troškova i opsega kirurške intervencije.

Ciljevi

U svakodnevnoj praksi stomatolozi se rutinski suočavaju s izazovom donošenja brzih i teških odluka. Postoji obilje literature s različitim planovima liječenja o tome kako projektirati fiksne zubne proteze na implantatima u smislu broja, duljine i promjera implantata potrebnih za podupiranje takvih rekonstrukcija. Za pacijente bez svih zuba, preporučeni raspon broja implantata za rekonstrukciju punog luka u gornjoj čeljusti iznosi između 4 i 22. A za donju čeljust raspon iznosi između 3 i 18. Dakle, koji je optimalan broj implantata? I kako stomatolog može donijeti pravu odluku?

Tijekom ovog predavanja raspravljat će se o preduvjetima za odlučivanje o broju implantata potrebnih za podršku različitim vrstama rekonstrukcija. Osim toga, obradit će se i pitanje kako upotrebljavati implantate kratkog i uskog promjera kako bi se izbjegli komplicirani postupci povećanja kosti. Konačno, bit će prilika odrediti koje su kliničke situacije prikladne za upotrebu nagnutih implantata.

Prikazat će se uobičajene kliničke situacije pacijenata s djelomičnim i potpunim nedostatkom zuba. Liječenje temeljeno na dokazima planirat će se s obzirom na broj, veličinu i vrstu potrebnih implantata, također s materijalom i retencijskim mehanizmima protetskih komponenti koje će se odabrati.

Pristup s jednim režnjem – pojednostavljeni postupak parodontne regeneracije.

 

Straumannova radionica

Prezentacija br. 1 – Pristup s ograničenim odizanjem zubnog mesa – pojednostavljeni postupak parodontne regeneracije – prof. dr. Leonardo Trombelli, dr. sc.

Govornik: Prof. dr. Leonardo Trombelli, dr. sc. Italija

Biografija

Redoviti profesor i predstojnik, Parodontologija i implantologija, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Ferrari, Italija. Direktor, Istraživački centar za proučavanje parodontnih i periimplantatnih bolesti, Sveučilište u Ferrari. Direktor, Stomatološka klinika, Sveučilišna bolnica, Ferrara. Aktivni član Talijanskog društva za parodontologiju i Talijanskog društva za implantologiju.  Član uredništva časopisa Journal of Clinical Periodontology, član recenzijskog povjerenstva za časopis Journal of Periodontology.

Sažetak

Duboki intrakoštani defekti predstavljaju izazov za kliničara jer, ako se ne liječe pravilno, mogu dovesti do gubitka zuba. Proteklih godina razvijeni su različiti pristupi usmjereni na značajno poboljšanje kliničkog stanja zuba zahvaćenog lezijom povezanom s regeneracijom potpornog aparata.

 Pristup s ograničenim odizanjem zubnog mesa (SFA) u kombinaciji s regenerativnim uređajima pojednostavljeni je kirurški postupak za učinkovito liječenje dubokih intrakoštanih oštećenja uz minimaliziranje kirurške traume i komplikacija nakon zahvata. 

Na ovoj radionici stručnjak, prof. Leonardo Trombelli, predstavit će SFA, njezine indikacije i kirurški plan liječenja. Slijedi praktična sesija o svinjskim čeljustima, dajući sudionicima priliku da vježbaju temeljne korake pristupa s ograničenim odizanjem zubnog mesa u kombinaciji s proizvodom Straumann® Emdogain®.

Svrha

Svrha tečaja bit će temeljito definirati prednosti i ograničenja pojednostavljenog kirurškog pristupa s ograničenim odizanjem zubnog mesa, Single Flap Approach (SFA), posebno dizajniranog za liječenje dubokih intrakoštanih oštećenja. Osobito će se raspravljati o mogućnosti da SFA poboljša uvjete za stabilnost rane, što će dovesti do eventualne parodontne regeneracije, kada se upotrebljava u kombinaciji s rekonstruktivnim tehnologijama.

Ciljevi

  • Definirati dijagnostičke aspekte intrakoštanih lezija prikladnih za kirurški pristup SFA;
  • Razgovarati o prednostima pristupa kako bi se poboljšali uvjeti za stabilnost rane i smanjila postkirurška bol i nelagoda;
  • Navesti kliničke ishode, u smislu ranog i kasnog cijeljenja rana, SFA u usporedbi s konvencionalnim kirurškim zahvatima s potpunim odizanjem zubnog mesa;
  • Kritički procijenite koje su regenerativne tehnologije (membrane, biološki agensi, kombinacije) najindiciranije kada se koriste u kombinaciji s pristupom SFA.
  • Praktična aktivnost za podučavanje kirurških koraka u pristupu SFA u kombinaciji s biomaterijalom za presađivanje i derivatom matrice cakline (Straumann® Emdogain®)