Biografija

Prof. dr. David L. Cochran diplomirao je na Sveučilištu Virginia i doktorirao biokemiju na Medicinskom fakultetu u Virginiji (MCV). Usavršavao se u području parodontologije na fakultetu Harvard School of Dental Medicine gdje je stekao i drugi magisterij. Nedavno je dobio počasni doktorat na Sveučilištu u Bernu u Švicarskoj. Dr. Cochran trenutačno je profesor i predstojnik Odsjeka za parodontologiju na Sveučilištu Texas Health Science Center u San Antoniju, Stomatološki fakultet. Prije imenovanja u San Antoniju, prof. Cochran bio je direktor na poslijediplomskom studiju parodontologije u MCV-u. Prof. Cochran član je mnogih profesionalnih stomatoloških organizacija te je diplomat Američkog odbora za parodontologiju. Član je fakulteta American College of Dentistry i International College of Dentistry. Prof. Cochran objavio je brojne znanstvene članke i sažetke o raznim temama iz parodontologije, biokemije i implantologije. Za svoj istraživački rad nagrađivan je na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Prof. Cochran je aktivan znanstveni i klinički istraživač koji je dobio sredstva instituta NIH-NIDCR i privatne industrije.

Sažetak

Institut Straumann ima dugu povijest inovacija i znanstveno utemeljenog razvoja proizvoda koji vodi do poboljšane skrbi za pacijente. Profesor Reinhard Straumann osnovao je Institut Straumann 1954. godine na temelju dviju inovativnih posebnih metalnih legura koje je patentirao za švicarsku industriju satova. 1960-ih Fritz Straumann, sin Reinharda, počeo je raditi sa Švicarskom udrugom za proučavanje unutarnje fiksacije (AO/ASIF) i njezinim istraživačkim institutom. To je omogućilo razvoj materijala i proizvodnju implantata koji se mogu upotrebljavati u cijelom tijelu. Suradnja je omogućila Institutu Straumann da postane svjetski lider u uređajima za unutarnju fiksaciju. S dr. Andréom Schroederom na Sveučilištu u Bernu 1970-ih godina Institut Straumann počeo je istraživati, razvijati i proizvoditi dentalne implantate. Schroeder i Straumann shvatili su da zamjena zuba zahtijeva međudjelovanje metalurgije, mehanike i biologije te su nastavili sa znanstvenim istraživanjem materijala, oblika i površina za dentalne implantate. Ova su se ispitivanja nastavila i donijela su daljnje inovacije.

Takva inovacija rezultirala je submukozalnim implantatom Tissue Level, pjeskarenom i kiselinom jetkanom površinom implantata SLA® i najnovijom površinskom tehnologijom, kemijski aktivnom i osteokonduktivnom površinom SLActive® . Osim toga, kao stručnjak s dugom poviješću u metalu i inovacijama u unutarnjoj fiksaciji, Straumann je razvio nove materijale za dentalne implantate uključujući revolucionarnu metalnu leguru titana/cirkonija Roxolid® i novi keramički implantat cirkonij-oksida u boji zuba posebno proizveden za stvaranje površine nalik proizvodu SLA® , nazvane površina ZLA™. Implantati Roxolid® s površinom SLActive® predstavljaju novi standard u implantologiji zbog svoje iznimne čvrstoće i vrlo reaktivne/osteokonduktivne površine koja dopušta mali promjer i kraću duljinu implantata. Isto tako, implantat od cirkonij-oksida donosi novi standard u estetskim područjima s visoko osteokonduktivnom koštanom površinom i bojom koja bolje odgovara prirodnom tkivu. Ove najnovije znanstveno utemeljene inovacije prirodna su evolucija proizvoda Instituta Straumann gdje se otkrivanje i razvoj proizvoda za skrb pacijenata odvija već više od 60 godina!

Biografija

Redovni profesor i direktor medicine na Odsjeku za oralnu, maksilofacijalnu i plastičnu kirurgiju na Sveučilištu J. Gutenberg u Mainzu. Od rujna 2009. godine pomoćni izvanredni profesor na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta Kyung Hee, Seoul, Koreja.

Diplomirao je stomatologiju i medicinu te je više od 10 godina povezan sa Sveučilištem u Mainzu. Njegov glavni klinički i znanstveni fokus je implantologija koja uključuje klinička ispitivanja i temeljna istraživanja. Klinička područja rada su kompromitirani pacijenti s čimbenicima rizika ili lokalnim nedostatkom kosti, ali i rekonstrukcije tumora i rascjepa. Objavio je preko 100 publikacija u recenziranim časopisima i član je ITI odsjeka u Njemačkoj. Godine 2006. i 2010. dobio je nagradu „Najbolji nastavnik na Medicinskom fakultetu”. Od 2012. predavač je na Sveučilišnom medicinskom centru Focus: BiomaTiCS – Biomaterijali, tkiva i stanice

Sažetak

Dimenzije implantata posljednjih su godina u fokusu kliničkih rasprava. Modifikacije hardvera s modernim legurama poput Roxolida i modificiranim dizajnom vrata implantata dovele su do povećanog interesa za ovu temu. Od velikog je interesa moguće smanjenje stope povećanja kosti i moglo bi smanjiti morbiditet i troškove pacijenata. Ove godine Konferencija ITI Consensus definirala je kliničke indikacije u kojima su indicirani implantati manjeg promjera. To je dovelo do odvojene definicije indikacija za jednodijelne tzv. „Mini implantati” u usporedbi sa standardnim dvodijelnim implantatima. Dvodijelni implantati manjeg promjera od 3,3 – 3,5 mm u fokusu su rasprave o njihovoj primjeni u područjima s „visokim opterećenjem”. Predavanje će predstaviti ovu vrlo nedavnu izjavu ITI-ja na temelju nedavnog pregleda. 

Biografija

Glavni znanstveni interes prof. Christopha Hämmerlea leži u biološkim i protetičkim aspektima liječenja dentalnim implantatima. Njegov je klinički fokus na sveobuhvatnom liječenju složenih slučajeva s djelomičnim nedostatkom zuba primjenom svih mogućnosti rekonstruktivne stomatologije. Kao predsjedatelj zavoda za fiksnu i mobilnu protetiku i dentalne materijale nadzire nekoliko pravaca istraživanja. Prof. Hämmerle član je odbora nekoliko profesionalnih udruga. Objavio je brojne znanstvene članke i predavao širom svijeta.

Sažetak

Dobrobit pacijenata u središtu je moderne implantologije. Uspjeh liječenja i dugotrajno održavanje rezultata dva su važna čimbenika. Jednako je važan i stres koji pacijent osjeti uslijed terapije. Progresivno se preferiraju putovi liječenja povezani s nižim morbiditetom, troškovima i vremenom. U tom kontekstu sve veći broj dokaza upućuje na to da će implantati kraće duljine od normalne dovesti do uspješnih kliničkih ishoda. Kliničar se često susreće s morfologijom kosti koja ne dopušta postavljanje implantata u protetski idealan položaj bez popratnih postupaka povećanja kosti. Iako su se postupci povećanja kosti pokazali uspješnima, povezani su sa značajno povećanim morbiditetom, troškovima i vremenom potrebnim za terapiju. Na temelju nedavnih dokaza čini se da kratki implantati s grubim površinama imaju slične stope preživljenja kao implantati standardne duljine. Tako su kratki implantati postali alternativa zahvatima povećanja kosti u različitim kliničkim situacijama te se sve više upotrebljavaju i za druge indikacije. Moguće prednosti povezane s upotrebom kratkih implantata uključuju: manje dijagnostičkih postupaka (npr. DVT), manji rizik od oštećenja susjednih struktura (korijen, živci, žile, sinusi), izbjegavanje velikih zahvata povećanja kosti, manje potrebnih dijagnostičkih i kirurških vještina, manji morbiditet pacijenata, manje komplikacija, niži troškovi, kraće liječenje.

Biografija

Dr. Gahlert studirao je na Sveučilištu u Freiburgu, Njemačka, gdje je stekao diplomu stomatologa.  Doktorirao je iz područja eksperimentalne mikrobiologije te radio na Odsjeku za oralnu kirurgiju Sveučilišne klinike u Freiburgu s daljnjim usavršavanjem u područjima dentoalveolarne kirurgije, parodontologije i implantologije.

Godine 1990. stekao je diplomu stomatološkog kirurga, te se pridružio ordinaciji  profesora dr. Heinza Knihe u Münchenu, s naglaskom na implantologiji i parodontologiji.

Član je Međunarodnog tima za implantologiju (ITI) i bio je član njegove komisije za razvoj. Godine 2001. pokrenuo je prvi razvojni projekt vezan za keramički implantat, počevši na Tehničkom sveučilištu u Münchenu.

Član je Sveučilišne klinike u Baselu od 2011. godine, gdje ostvaruje znanstvenu suradnju na području visokotehnoloških istraživanja Sveučilišne bolnice Basel pod vodstvom profesora Hansa Floriana Zeilhofera. Dodatna istraživanja proveo je u suradnji sa Stomatološkom klinikom Sveučilišta u Bernu, Institutom za anatomiju Sveučilišta u Münchenu i Medicinskim zdravstvenim centrom u San Antoniju pod vodstvom prof. dr. Davida Cochrana.

Sažetak

Keramički implantati, od cirkonij-dioksida, posljednjih su godina u fokusu rasprave. U usporedbi s dobro poznatim titanskim implantatima, keramički implantati sada se mogu upotrebljavati kao vrijedna alternativa u kliničkoj praksi. Keramički dentalni implantati mogu ponuditi nove kliničke mogućnosti, kao što je liječenje zahtjevnih estetskih slučajeva ili mogu pomoći pacijentima sa specifičnim zahtjevima.

Mikrohrapave površine jedan su od ključnih čimbenika za predvidljivu i uspješnu osteointegraciju titanskih implantata. Za keramičke implantate razvijena je površina implantata s ekvivalentnim površinskim svojstvima kao što je provjerena površina SLA. Nedavne pretkliničke studije uspoređuju biomehanički i histološki odgovor koštanog tkiva na novi keramički implantat u odnosu na dobro poznati titanski implantat s površinom SLA. Rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike ni u jednom trenutku između obaju materijala, što upućuje na izvrsnu osteointegraciju i za keramičke implantate.

Osim toga, klinička učinkovitost ovog keramičkog dentalnog implantata procijenjena je u prospektivnom multicentričnom ispitivanju. Stope uspješnosti i preživljenja od 97,6 % i zadovoljavajući estetski rezultati nakon jedne godine upućuju na potencijal sigurne i predvidljive upotrebe keramičkih dentalnih implantata u kliničkoj upotrebi.